FO Stjepan Marijan: "U poslovnu avijaciju je nemoguće ne zaljubiti se"

U trenutku pisanja ovog članka, Stjepan Marijan jedan je od ukupno osam pilota Jung Skya. U kokpit naše 'CJ dvojke' prvi je put sjeo u ljeto 2023., a je li posao pilota poslovne avijacije opravdao očekivanja, što ga u svakodnevici najviše usrećuje te kako na cjelokupno iskustvo gleda s odmakom, pitali smo ga u razgovoru niže. 

Stjepane, u poslovnoj avijaciji si već više od godinu dana. Sumiraj nam malo dojmove, koliko se dojam o poslu (i životu) pilota poslovne avijacije razlikuje sada u odnosu na prije godinu dana?

Vrijeme stvarno brzo leti, ali to je valjda tako kada je posao zanimljiv. Za sumirati sve dojmove, iskreno, mislim da niti niz intervjua ne bi bio dovoljan. Što se posla tiče, posao kao posao – ustanemo se rano ujutro, obiđemo pola Europe, razmijenimo koju riječ s našim putnicima, a ponekad i nekim „celebrityjem“, te na kraju dana odemo spavati (smijeh).

Šalim se, naravno.

Koliko mi se izmijenio dojam o poslu... Pa moram napomenuti da su mi kolege prilikom dolaska u Jung Sky predstavili sve lijepe, ali i možda nekoliko onih „manje lijepih“ strana poslovne avijacije, no meni se dogodilo upravo ono što sam i očekivao – svidjelo mi se apsolutno sve. Kao pilotu, nemoguće je ne zaljubiti se u dinamičnost ovog posla i činjenicu da niti jedan dan nije isti i da svakog dana učiš nešto novo i upoznaješ nove aerodrome.

Najdraži dio letačkog dana?

Definitivno letenje, odnosno kada smo u zraku nakon što prođu svi organizacijsko-logistički izazovi, posebno oni koji se tiču „slotova“ (veliki pozdrav našem fenomenalnom OCC timu), osobito u ljetnoj sezoni. A što se tiče pogleda s 13 km visine, nekako najviše uživam kada smo iznad hrvatske obale i naših otoka.

Na koliko si različitih aerodroma dosad letio, koja su ti tri najdraža i zašto?

Do sada sam sletio na više od 110 aerodroma, a od najdražih bih izdvojio Tivat zbog predivnih prilaza s obje strane, Palma de Mallorcu iz jednostavnog razloga jer je to Palma de Mallorca, te Krf zbog karaterističnog prilaza koji završava s velikim brojem „plane-spottera“ blizu piste.

Posebno izazovni aerodromi?

Prvo bih izdvojio Samedan zbog činjenice da je riječ o drugom najvišem aerodromu u Europi, s tim da na Courchevel u Francuskoj, koji je formalno najviši, mlažnjaci poput naših niti ne mogu sletjeti jer je pista prekratka. Osim Samedana, spomenuo bih još Figari zbog karakteristično jakih vjetrova te Innsbruck zbog položaja u Alpama i, sukladno tomu, složenih meteo uvjeta. To je barem iz perspektive kako sam ih ja doživio.

Osim pilotskih, koje još vještine smatraš važnim za svoj posao?

U poslovnoj avijaciji je prilično velik naglasak na tzv. „soft skills“, u prvom redu brzinu prilagodbe svakoj situaciji te brzo donošenje odluka u timskom radu. Naravno, jako su bitne i komunikacijske vještine, ne samo prema putnicima s kojima si u direktnom kontaktu, već i prema nadređenima te kolegama. Za naš posao bitno je i poznavanje stranih jezika, na čemu kontinuirano radim.

Što smatraš najvažnijim kvalitetama Jung Skya?

Možda ću mrvicu ući u klišej, ali najveća i najvažnija kvaliteta Jung Skya su bez ikakve sumnje – ljudi. Bez njihova truda i vrhunskog rada, naši ciljevi ne bi bili postignuti.

Možeš li nam izdvojiti nekoliko najvažnijih stvari koje si naučio od naših iskusnih kapetana?

A ne mogu vam otkriti sve tajne pilotskog zanata (smijeh). No zaista sam nevjerojatno puno naučio u ovih godinu dana, ali ima tu još puno materijala za upijanje i svašta za naučiti. Kad pogledate koliko i kakvog sve iskustva imaju naši kapetani, uopće ne dvojite da u svakom trenutku mogu izvući nešto novo iz rukava.

Imaš kakvu rutinu prije ili poslije letova?

Ništa specifično i posebno. Nakon letova rješavam papirologiju te se pripremam za ono što nas čeka idući dan. Ako imamo nešto više vremena između letova, trudim se upoznati gradove u kojima odsjedamo.

Je li ti i dalje najdraža klopa musaka i gdje u Grčkoj si jeo najbolju musaku?

I dalje je tako, tu nema dvojbe. Imao sam priliku probati ju u Grčkoj na Krfu u restoranu pored kojega slijeću i polijeću avioni i moram priznati da mi je sve u potpunosti sjelo – i grčka gostoljubivost, i hrana, i cjelokupni ambijent u i oko restorana. Baš je onako, sve vrlo „avijatičarski“. A generalno gledajući, po najboljoj klopi pamtim Heraklion na Kreti gdje sam imao priliku probati njihovu „izvornu“ otočku hranu. Uz to, veliki sam fan španjolske kuhinje. Tamo sam vrlo rijetko iz restorana izlazio razočaran.